"Prazne" diplome

Neznanje je kao noć bez svitanja.

Jedinstven, zajednički i najveći neprijatelj svakog pojedinca i kolektiva — njihovog progresa, razvoja i kvalitetnog sazrijevanja — jeste neznanje.

Postoje dvije njegove dimenzije.

Prva je kolektivna: proizvod socijalne, sociološke i kulturološke zapuštenosti. Ona pogađa cijelo društvo i najčešće je rezultat dugog nasljeđa mentalne, duhovne i kulturne inertnosti.

Druga je individualna: manjak ličnog obrazovanja i informisanosti. Ona često nastaje kao posljedica ličnog izbora, ali i nesrećne kombinacije okolnosti — vremena, mjesta i propuštenih prilika.

Svaka od ovih dimenzija, sama za sebe, lako je uočljiva.

Ali problem nastaje kada se spoje.

Kada individualno neznanje počne da se preliva u kolektivno — i obrnuto — nastaje zatvoreni krug iz kojeg je teško izaći. Kao u sistemu spojenih sudova, neznanje se širi kroz sve sfere života, postaje dominantno i počinje direktno da utiče na svakodnevicu, budućnost i blagostanje.

U takvom ambijentu, već u sledećoj generaciji, ambicija slabi.Želja da se iskoči, naruši stereotip i nadraste sredina — polako nestaje.Inicijative se gase, a mediokritetstvo postaje norma.

Tako nastaje zapuštena provincija — ne nužno geografska, već mentalna.

Zato je ključno pitanje: šta je starije — pojedinac ili kolektiv?

Pojedinac stvara kolektiv.Kolektiv oblikuje prostor i vrijeme.

Zato prednost dajem pojedincu.

Njegovo obrazovanje i vaspitanje moraju biti prioritet svake porodice i svakog društva.

Ako društvo obezbijedi kvalitetan, naučno utemeljen i savremen obrazovni sistem, podržan javnim politikama — to je temelj uspjeha.

Ali šta se dešava kada toga nema?

Kada društvo ćuti, kada ne reaguje, kada dozvoli da se problemi gomilaju — obrazovanje gubi svoju suštinu.

I tada više ne proizvodi znanje.Proizvodi diplome.

Najčešće — "prazne diplome".

Diplome bez stvarnog znanja, bez uloženog truda, bez godina odricanja.Diplome za koje se polažu strpljenje, veze i novac.

A znanje?Ono ostaje samo na koricama.

Posljedice su neminovne.

Dolazi do erozije znanja, devalvacije stručnosti i gubitka kvaliteta.Istovremeno raste samouvjerenost neznanja — a sa njom i arogancija, bahatost i pogrešne odluke.

Jer neznanje i prepotencija često idu zajedno.Dok pravo znanje gotovo uvijek donosi skromnost.

Takvo stanje pogađa sve: pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje, ekonomiju, bezbjednost, kulturu, umjetnost.

Društvo tone.

I svi to vide — ali se i dalje čude.

"Nikad nije bilo ovako."

I zaista — nikada nije bilo ovoliko "praznih diploma".

Oni koji vide i razumiju imaju dvije opcije:da se povuku i pokušaju da prežive — ili da odu.

U toj borbi za egzistenciju, ni prema domovini nema milosti.

Zato su "prazne diplome" tempirana bomba u temeljima svakog društva.

Pitanje je: kako ih zaustaviti?

Odgovor je jednostavan — konkursima.

Transparentnim, pravednim i stručnim.

Kandidat pod šifrom.Nezavisna komisija.Testovi znanja — opšteg i stručnog — kroz više nivoa složenosti.Jasno bodovanje.Javna rang-lista.

Kao u razvijenim društvima.

Jer svijet je odavno shvatio: rješenja moraju biti jednostavna.

To je put ka meritokratiji.I kraj partitokratije.

Kada najbolji zauzmu mjesta koja im pripadaju, a nekompetentni ih ustupe — društvo počinje da ozdravlja.

A "prazne diplome" ostaju tamo gdje im je mjesto — na tavanu prošlosti.

Nema puta ka Evropskoj uniji bez hrabrosti da se uvede red.

Bez jasnog izbora da konkurs postane pravilo — a ne izuzetak.

Reforme mogu biti nekomforne za one koji odlučuju.Ali standardi koje EU zahtijeva nemaju alternativu.

U suprotnom, slijedi stagnacija, regresija i gubitak kredibiliteta — sve do potpune društvene dezintegracije.

Na kraju, važno je razjasniti:"Prazne diplome" nisu lažne.

Lažne diplome otkriva policija."Prazne diplome" su mnogo opasnije — jer su stvarne.

Kao i šteta koju proizvode.

Trajna i teško popravljiva.